Papa Franjo - "U svakom životu postoji razdoblje prije i poslije Krista"

Papa Franjo - "U svakom životu postoji razdoblje prije i poslije Krista"

"U svakom životu postoji razdoblje prije i poslije Krista"

"Svi kršteni pozvani su hoditi putem posvećenja, ne može se biti 'kršćaninom na pola puta'. Papa je ustvrdio da u našem životu uvijek postoji razdoblje prije i poslije Isusa, naglasivši da je Krist u nama učinio „drugo stvaranje“ koje mi moramo nastaviti svojim načinom života."Prije i poslije Isusa" - papa Franjo razvio je svoju homiliju na tekstu o našem otkupljenju iz poslanice Rimljanima (Rim 6,19-23).

"Apostol Pavao to pokušava objasniti logikom prije i poslije: prije Isusa i poslije Isusa. Sveti Pavao smatra da je ono što je bilo prije Isusa 'otpad', a ono što dolazi kasnije – novo stvaranje. I pokazuje nam put, kako živjeti u skladu s logikom prije i poslije"."Ponovno smo stvoreni u Kristu. Krist je u nama ponovio stvaranje: Kristova krv nas je ponovno stvorila. To je drugo stvaranje! Ako je prije cijeli naš život, naše tijelo, naša duša, bila na putu grijeha i zla, nakon ponovnog stvaranja moramo učiniti napor i hoditi putem pravednosti, posvećenja. Koristite ovu riječ: svetost. Svi smo mi kršteni, a u tom trenutku – jer smo bili djeca – naši roditelji su u naše ime napravili Čin vjere: 'Vjerujem u Isusa Krista' koji nam je oprostio grijehe. Vjerujem u Isusa Krista!"

"Vjeru u Isusa Krista moramo ponovno prihvatiti i nositi je dalje svojim načinom života", poručuje Papa i dodaje da je živjeti kršćanski i nositi dalje vjeru u Krista, novo stvaranje.

"I vjerom činiti djela koja se iz vjere rađaju, 'djela na posvećenje'. Moramo nastaviti prvo posvećenje koje smo svi primili u Krštenju".

"Uistinu smo slabi i često, često griješimo, čineći što je nesavršeno… Je li to put posvećenja? Da i ne! Ako se privikneš razmišljajući: 'Imam takav život, ali vjerujem u Isusa Krista, no ipak živim kako ja hoću…' A ne, to te neće posvetiti, to ne valja! To je vožnja u pogrešnom pravcu. No, ako kažeš: 'Da, ja jesam grešnik, slab sam' i uvijek ideš Gospodinu, govoreći mu: 'Gospodine, ti imaš snagu, daj mi vjere! Ti me možeš izliječiti!' I daš se izliječiti u sakramentu pomirenja, da, tada i naše nesavršenosti koriste našem putu posvećenja. Ali uvijek postoji ono: prije i poslije".

"Prije čina vjere, prije prihvaćanja Isusa Krista koji nas je ponovno stvorio svojom krvlju bili smo na putu nepravde. Nasuprot tomu, poslije smo na putu posvećenja, no moramo ga ozbiljno shvatiti! A, kako bismo ga ozbiljno shvatili, potrebno je činiti djela pravde, jednostavna djela: klanjati se Bogu. Bog je uvijek na prvom mjestu! Činiti ono što nam Isus savjetuje: pomoći drugima. Ova djela su ona koja je Isus sam činio tijekom svojega života: djela pravednosti, djela ponovnog stvaranja. Kad dajemo jesti gladnom čovjeku, ponovno stvaramo nadu u njemu. I tako sa svima drugima. Ako pak prihvatimo vjeru ne živeći je – kršćani smo samo po sjećanju.“

"Bez te svijesti o (razdoblju) 'prije' i 'poslije' (Isusa) o kojoj nam govori Pavao, naše kršćanstvo ne služi nikomu! Čak štoviše: na putu je licemjerja. 'Zovem se kršćaninom, ali živim kao poganin!' Ponekad kažemo 'kršćani na pola puta', koji ne shvaćaju ozbiljno. Sveti smo, opravdani, posvećeni po Kristovoj krvi: potrebno je prihvatiti to posvećenje i nastaviti ga! A to se ne shvaća ozbiljno! Mlaki kršćani: 'Ma, da, da; ma, ne, ne'. Naše majke su ovako govorile: 'kršćanin s mirisom ružine vodice'. Malo kršćanske 'farbe', malo premazan i katehezom… A iznutra – bez pravog obraćenja, bez Pavlovog uvjerenja: 'Sve sam ostavio i smatram otpadom, kako bi zadobio Krista i bio pronađen u Njemu'."

"Ovo je bila Pavlova strast i to je strast kršćanina! Potrebno je ostaviti sve što nas udaljuje od Isusa Krista i učiniti sve novo: sve je novost u Kristu! A to se može učiniti. To je učinio sveti Pavao, ali i mnogi kršćani, ne samo sveci koje poznajemo, nego i anonimni sveci, koji ozbiljno žive kršćanstvo. Pitanje koje si stoga danas možemo postaviti, jest: želimo li ozbiljno živjeti kršćanstvo, želimo li provoditi ovo ponovno stvaranje. Zamolimo svetog Pavla da nam da milost da ozbiljno živimo kao kršćani, da doista vjerujemo kako smo posvećeni po krvi Isusa Krista".

24.10.2013. dom sv. Marte

Petak, 25. Listopad 2013.

Injigo u razmatranju

Injigo je ostao u špilji u Manresi oko godinu dana, kajao se za svoje grijehe i razmatrao otajstva Isusova života. Tako je prvi obavio duhovne vježbe pod vodstvom Blažene Djevice Marije, zapisao upute i kasnije objavio knjgu "Duhovne vježbe" po kojoj su se kroz stoljeća milijuni ljudi duhovno vježbali i bogatili. Danas je ta špilja lijepo uređena kao sastavni dio crkve i rezidencije Družbe Isusove. Na ulazu u špilju su anđeli koji drže natpise s rečenicama iz Duhovnih vježbi na španjolskom.

Lijevi anđeo nosi natpis:

Tražim unutarnju spoznaju Gospodina koji je za me postao čovjekom da bih ga što više ljubio i nasljedovao

Desni anđeo nosi natpis:

Krist sve zove pod svoju zastavu, a Lucifer naprotiv pod svoju.