Svjedočenja

Dolazim na jedno veliko prostrano polje na kojem se nalaze s jedne strane Isus, a s druge lucifer.
To je, naime, jedan veliki "turnir," odnosno verbalna borba, i u pitanju je velika i jako vrijedna nagrada. Ta nagrada sam upravo ja.

Lucifer: - "Samo ti sumnjaj, samo gledaj. Pogledaj u kakvom si "sosu"! Vidi što trenutno imaš i kako živiš, je l' ti to Božja ljubav!?" ( smijeh)
"A ono neki dan si odlično rekao!" (posvađao sam se sa suprugom i rekao dosta ružnih stvari koje ni sam nisam htio ...)

Isus govori Luciferu: "SAD JA GOVORIM I ZAČEPI GUBICU!", a onda meni:
Slušaj me sada što ću ti reći, ne očekuj puno ali barem ću ti reći istinu a ne laž kao onaj prije. Nažalost morat ćeš propatiti da bi došao do velike milosti koju tražiš. Ja znam što tražiš, zna i on, ali meni si bitan ti ZBOG TEBE SAMOGA a njemu si BITAN TI ZBOG NJEGA SAMOGA; dakle, što god ti on nudio, a bit će ti primamljivo, vjeruj mi, nikako ne prihvaćaj, već se odriči u ime moje krvi i moga križa.
Sjeti se svih svetih ljudi i onih koji su milosni, svi su patili na ovome svijetu - pa i ako ti bude tako, PRIHVATI TO KAO MILOST.

Još neko vrijeme sam onako stajao u nevjerici i gledao kako zli svojim poganim licem govori bez da otvara usta. Gledao je u nemirne male prikaze koje su nervozno letjele oko njega u velikom strahu.
Poželio sam biti bliže Isusu, poželio sam mu se uvući pod kožu, u tom trenu sam vidio nervozu i bijes zloga koji je odskočio toliko daleko da sam ga jedva vidio, ali vidio sam da nastavlja svoje "poslove" .
Približio sam se Isusu i uhvatio ga za ruku; nakon nekoliko trenutaka vidio sam ga s leđa kako se udaljava (zasad).

DV 2009/2010 (Duhovne vježbe u životu od 30 tjedana), Tjedan: 17
17. Veljača 2010., Dragan