Opet sam radosna

Prije duhovnih vježbi često sam se osjećala kao stranac u vlastitom životu. Krivnja, tjeskoba i unutarnji nemir dominirali su mojom svakodnevnom rutinom. Moj molitveni život bio je prilično površan i očajnički sam tražila podršku i smisao. Emocionalne rane iz djetinjstva i adolescencije teško su me opterećivale. Odnosi s obitelji i prijateljima bili su teški i često sam se osjećala izolirano. Nedostajalo mi je energije i usmjerenja za studij, posao i kućanske poslove. Funkcionirala sam nekako, ali nisam istinski živjela. Mentalno, emocionalno i fizički osjećala sam se iscrpljeno i bila sam u iskušenju da odustanem. Samo sam površno bila uključena u neku crkvenu zajednicu i osjećala sam se izolirano; doživljavala sam sebe kao da sam na marginama Crkve, ali ne i kao njezin pravi dio.

Kroz duhovne vježbe, moj se život promijenio nabolje. Moj molitveni život je življi i nosi me kroz svakodnevni život. Otkrila sam krunicu i sakramente koji mi daju snagu. Bog je oslobodio blokade, izliječio stare rane iz mog djetinjstva i prati me u svakodnevnom životu. Naučila sam prepoznati lažne prijatelje i skrivene napade te se boriti. Danas se osjećam dijelom Crkve, doživljavam radost u životu i korak po korak rastem u svom životu i pozivu. Moji su se odnosi također promijenili: mogu bolje oprostiti, postaviti zdravije granice i odnositi se prema sebi i drugima s više ljubavi. Postala sam smirenija i istovremeno iznutra ojačana. Duhovne vježbe pomažu mi da bolje čujem Božji glas i dobijem veću jasnoću o svom mjestu u životu. Nathalie

foto: https://pixabay.com