Suze su krenule
Ulazeći u duhovne vježbe sv. Ignacija molila sam za milost da mi Otac pomogne otvoriti se i izraziti emocije koje su u meni. Jer toliko je toga bilo potisnuto da sam se osjećala kao kamen. Nisam znala plakati ni osjećati.
Ulazeći u duhovne vježbe sv. Ignacija molila sam za milost da mi Otac pomogne otvoriti se i izraziti emocije koje su u meni. Jer toliko je toga bilo potisnuto da sam se osjećala kao kamen. Nisam znala plakati ni osjećati.
Pred moj treći porod taman smo bili u razmatranjima muke Gospodnje i Uskrsnuća. To je bilo pravo duhovno iskustvo. Mogla sam pronaći puno poveznica i sličnosti s našim Gospodinom Isusom Kristom.
Prije duhovnih vježbi često sam se osjećala kao stranac u vlastitom životu. Krivnja, tjeskoba i unutarnji nemir dominirali su mojom svakodnevnom rutinom. Moj molitveni život bio je prilično površan i očajnički sam tražila podršku i smisao.
Zovem se Dražena. Iz Slavonskog Broda sam. Sudjelovala sam na Duhovnim vježbama u šutnji od 3. do 7. rujna 2025. u Svetištu Božjeg Milosrđa na Ovčari kod Đakova. Imam još malo 57 godina i prvi puta sam se susrela sa takvim tipom duhovnih vježbi.
U duhovne vježbe u šutnji nisam došla bez očekivanja, osjećala sam i znala da moj Bog ne može mirno gledati nered koji su životne oluje ostavile u mojemu životu. Najveća bol bio je gubitak mojega oca koga se ni ne sjećam.
Beskrajno sam zahvalna Bogu na Njemu, na Njegovoj ljubavi, na Njegovom milosrđu u mom životu koje je široko i duboko kao ocean i veće od toga. Toliko toga sam dobila od njega u ove dvije godine. Danima bih mogla pisati o tome.
Ovim putem želim posvjedočiti koje su plodove u moj život donijele Duhovne vježbe u šutnji. Nakon osobnog susreta sa živim Bogom u meni je rasla želja da ga upoznam sve više te da naučim osluškivati Božji glas razmatrajući Sveto pismo.