Porod - pravi Uskrs i ljepota života
Moje ime je Kristina, imam 33 godine. U duhovnim vježbama sv. Ignacija sam od 2022. godine i ovo mi je treći krug. Udana sam za supruga Andreja i majka četiri djevojčice (Rahele (7), Emanuele (5), Marije (2,5) i Klare (3mj)).
Prije duhovnih vježbi bila sam redovita na misi i u molitvi, ali nisam znala osluškivati Božji glas i nisam imala otvoreno srce za Boga. U duhovnim vježbama se to počelo mijenjati. Još uvijek sam u procesu učenja kako osluškivati i čuti Božji glas, ali vidim napredak i na tome sam Bogu zahvalna. Za početak napisat ću nešto o počecima našeg braka.
Naša životna priča s početka braka nije puno obećavala što se tiče roditeljstva. Vjenčali smo se u ljetu prije početka apsolventske godine i prvu godinu braka bili smješteni u studentskom domu na Cvjetnom i dovršavali svoje studentske obaveze. Ubrzo nakon vjenčanja upisali smo Fertility care program kako bi naučili raspoznavati plodne i neplodne dane i odgađati trudnoću, a saznali da zapravo moji dugi i suhi ciklusi idu u prilog tome da ćemo zapravo teško imati djecu. To je potvrdio i moj ginekolog koji mi je rekao da imam policistične jajnike i da obično parovi dobiju dijete unutar prve godine braka, a da smo mi par koji će ako dobije dijete, dobiti unutar pet godina. To nas je dosta pogodilo i rastužilo. Ali, evo Bog očito ima drugačije planove jer smo mi svoju prvu djevojčicu, koja sada ima 7 godina, dobili godinu dana od vjenčanja. To je bilo čudo. Isto tako čudo je bilo da su hormoni i trudnoća bili skroz uredni. Iako je beba bila veća (4380 g), hvala Bogu, porod je bio prirodan i dobro je prošao. Druga i treća trudnoća također su bile uredne i hvala Bogu na tome. Treći porod je bio posebno iskustvo jer sam bila u duhovnim vjezbama sv. Ignacija.
Duhovne vježbe svetog Ignacija od 30 tjedana upisala sam 2022. na prijedlog moje kume, koja mi je i poslala kratki video jedne mame petero djece koja je bila u vježbama. Dvoumila sam se hoću li moći izdvojiti svaki dan 40 minuta za razmatranje s obzirom na to da smo u to vrijeme imali dvoje djece i treće na putu. Video te majke ohrabrio me jer sam pomislila „pa ako može ona s petero djece naći vremena za razmatranje, pa onda ću i ja moći s dvoje djece“. I tako sam upisala prvi krug duhovnih vježbi svetog Ignacija.
Pred moj treći porod taman smo bili u razmatranjima muke Gospodnje i Uskrsnuća. To je bilo pravo duhovno iskustvo. Mogla sam pronaći puno poveznica i sličnosti s našim Gospodinom Isusom Kristom. Od toga da sam proživljavala strah zbog velike bebe na koju su doktori upozoravali (kao Isusova agonija u Maslinskom vrtu) do pogrdnih komentara i izrugivanja koje sam doživjela od pojedinih doktora tijekom samog poroda (kao što su se i Isusu rugali), obrane jedne drage i dobre doktorice (kao što je razbojnik obranio Isusa na križu), pa sve do poroda koji je bio pravi Uskrs i ljepota života. Kad su izvagali bebu imala je 5150g! Hvala Bogu na živoj i zdravoj bebici koja nam je došla i uveseljava nas svojim simpatičnim karakterom i pojavom od samog rođenja, a uskoro će imati 3 godine.
Nedavno sam rodila našu četvrtu djevojčicu. I tijekom ove trudnoće bila sam u duhovnim vježbama sv. Ignacija (drugi krug), a rodila sam tjedan dana prije početka mojeg trećeg kruga vježbi. Ovaj porod nam je bio pravi znak milosti Božje. Na samom početku ove četvrte trudnoće preboljela sam vodene kozice, hvala Bogu bez nekih težih simptoma. I u ovoj situaciji nam je Božja riječ bila utjeha. Taj dan kad smo saznali da sam trudna i da sam preboljela vodene kozice u najranijoj fazi trudnoće bili smo zajedno na misi. Bili smo malo u nemiru zbog mogućih posljedica koje bi taj virus vodenih kozica mogao ostaviti na bebu. Kad se čitao psalam (Ps 91) osjetila sam ohrabrenje da se jedan dio psalma odnosi na nas i prihvatila sam to kao Božje ohrabrenje, a taj dio je glasio: „Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu." U tom trenutku povjerovala sam Bogu da će sve biti u redu. Svaki puta kad sam tijekom trudnoće bila u nekoj nesigurnosti ili strahu, pogledala bi na svoj pano na koji sam pričvrstila taj biblijski redak i on bi probudio ponovno vjeru u meni. Tijekom ove trudnoće puno smo molili i postili na nakanu sretnog poroda i Gospine nakane, i kako se porod približavao povećavalo se iščekivanje, ali i duhovna napetost, a moram priznati i strah zbog prethodnog poroda velike bebe.
Porod je na kraju prošao van naših očekivanja. To mi je bio najbrži i najlakši porod, a vjerujem da su to zasluge i sv. padre Pia koga sam molila za zagovor za brzi i što lakši porod, i duhovnu zaštitu i mir tijekom izgona. Zahvaljujem Krvi Kristovoj i Gospi na svim milostima ovog poroda.
U trenucima pred kraj trudnoće puno su mi značile riječi ohrabrenja iz Svetog pisma koje sam čitajući prepoznala da su upućene meni. Tako mi je nekoliko dana prije poroda tijekom mise došlo u srce: „Prepusti Gospodinu svoje putove i On će sve voditi", a isti taj redak iz Biblije mi se opet kao utjeha javio tijekom poroda pred sam izgon. Nakon što sam osjetila taj poticaj da sve prepustim Gospodinu u sebi sam rekla: „U redu, prepuštam.“ U tom trenutku tijelo mi se opustilo i kroz nekoliko minuta se rodila naša Klara.
Jako puno mi je značila osobna molitva i predanje Bogu. Isto tako puno mi je značila i molitva drugih. Tako se naša drugorođena djevojčica od 5 godina najviše veselila dolasku sestre u obitelj. Nije bilo dana kad nije pomazila ili poljubila moj trudnički trbuh. Svaku misu i obiteljsku krunicu od kad je saznala da će dobiti seku prikazivala je da se beba sretno rodi. Beba se rodila baš na Gospu od Krunice što nam je bilo jako upečatljivo. Zanimljivo kako me kroz nju Bog učio kako moliti srcem. Njezine molitve su mi bile pravo ohrabrenje u posljednjim tjednima trudnoće kada mi misli nisu uvijek bile ispunjene pouzdanjem u Boga već strahom.
Zahvaljujemo Gospodinu na svim blagoslovima i milostima koje nam daje, na sva četiri mala života i radosti koje nam je dao po njima i preko kojih On nas odgaja.
https://pixabay.com