Hvaljen Isus i Marija. Moje je ime Marija i u duhovnim vježbama sam drugu godinu zaredom. Beskrajno sam zahvalna Bogu na Njemu, na Njegovoj ljubavi, na Njegovom milosrđu u mom životu koje je široko i duboko kao ocean i veće od toga. Toliko toga sam dobila od njega u ove dvije godine. Danima bih mogla pisati o tome. Naučio me je kako primiti Njegovu ljubav koja mi je toliko nedostajala u životu, naučio me je voljeti sebe na pravi način, ništa si ne zamjeriti, oprostiti drugima, pridigao je mene grešnicu iz blata ravnodušnosti, ojačao moju slabu vjeru. Odgajao me svaki dan pomalo.

Prije sam bila puna negativnih misli i depresije, a Bog je dotaknuo svaki aspekt mog života, izliječio sve rane nevoljenosti. Otac me je uistinu privlačio u ove duhovne vježbe kroz razne osobe i zahvalna sam mu, jer je tako velik, svet i dobar u mom životu. Nikad nije odustao od mene. Ja sam uvijek bila u Crkvi, cijeli život, i u nekim trenucima Njemu jako blizu, ali neko vrijeme prije duhovnih vježbi sam bila izgubljena. I onda mi je dao Žive vode kroz sve ovo. Dao mi je sebe, svoga Sina - a moga Isusa, Duha Svetoga. Tako sam bogata postala u Njemu. U prvoj godini je u potpunosti uklonio ravnodušnost s kojom sam se dugo patila, i uspjela sam oprostiti osobama kojima sam čak mislila da im ništa ne zamjerim. Toliko toga je uradio. A sada u ovoj drugoj godini je toliko toga uradio u mom privatnom životu. Htjela bih posebno govoriti o dvije stvari u ovom krugu vježbi. Jedna prijelomna stvar se dogodila u 12. molitvenoj cjelini pod f) u primjeni osjetila gdje sam se uistinu pokrenula prema Bogu, prema Isusu, zajedno s mudracima. Oni su nosili posebne darove, a ja nisam imala ništa materijalnog, nego sam u dubini bića svoga kleknula pred Isusa koga je Majka Marija ljuljala u naručju. I plakala sam puno i govorila nemam što dati osim svoga srca te ga molila da bude po srcu Njegovu. Dala sam mu na poklon svoje sviranje u Crkvi, koje traje već 10 godina, da to bude Njemu na slavu. Prije Božića sam otvorila i obrt i predavala sam mu sva svoja znanja i molila da On posveti taj sav posao i da nam šalje osobe, da ne brinem ja nego On o svemu, jer do tada nam posao baš nije išao. Na dar sam mu dala i svoju obitelj, svoj brak, molila da ukloni svaki strah od širenja obitelji i da me ojača da postanem u ovoj novoj godini majka. Otvorena srca sam sve to radila. Već sutradan i sljedećih dana nakon toga nam se jako puno osoba javilo da bi dolazilo kod nas, imali smo dosta posla. Isus je poslao posao i šalje svaki dan dosad, i obećao mi je da će voditi računa o tome, i ja mu vjerujem da On sve čini novo u mom životu.

I još želim posvjedočiti o čudu ozdravljenja koje sam doživjela prije nekoliko dana. Bog me je uistinu ozdravljao skoro svaki dan ovih duhovnih vježbi i nema tog načina na koji bi mu se mogla dovoljno zahvaliti, nisam to ni sa čim zaslužila niti sam dostojna kao satnik iz evanđelja, ali njegovo je milosrđe iznad svega toga i ljubav za mene i za svaku osobu. Vjerujem da me Bog priprema za majčinstvo na svoj savršeni način u svom savršenom tajmingu i da uklanja sve zapreke prema tome. Prije otprilike 10 godina sam doživjela teške stresove nakon srednje škole i nakon što sam pala maturu te opet kad sam se i sljedeće godine ponovno pripremala. Tada sam riješila sve, ali opet nedovoljno dobro. Meni se tada srušio svijet, jer sam bila odličan učenik u srednjoj. Došla sam pred zid neuspjeha i pred vlastiti smak svijeta. Dopustila sam da me tuga i agonija pojedu i to je jako utjecalo na moje zdravlje. Od tada sam imala problema sa određenim krvarenjima, koja nisu normalna, ali su meni postala normalna kroz sve godine. Nekako Bogu nisam tada skroz vjerovala da će biti sve u redu i da ta patnja ima svoj smisao. Kasnije sam vidjela Njegov savršeni plan i zašto se to trebalo desiti i jako puno milosti sam dobila kroz to, ali zdravstvene posljedice su ostale. Sve do devetnaeste molitvene cjeline u ovom krugu. Isus mi je u c) razmatranju rekao da sam ja ta žena koja krvari na različite načine, nekada duhovno, nekada tjelesno, jer mu nisam skroz vjerovala. Isus me je pitao da li mu vjerujem da me može ozdraviti i da li želim ozdravljenje, a ja sam rekla da želim, da vjerujem, ali i da sam tako slaba u sebi, ali da želim vjeru ove žene i da govorim „vjerujem“ ne samo ustima nego duboko srcem. Molila sam ga da me nauči vjerovati, da isključim racionalnost i da mu vjerujem vjerom malog djeteta. Odricala sam se svih sputavanja. Bog je moj jedini lijek i liječnik. I onda mi je rekao Isus da me priprema za nešto veće i od mene same i da me želi ozdraviti ako mu to dopustim. Dopustila sam mu to i onda mi je rekao da se dotaknem njegovih skuta, odnosno njegove blizine. Probijala sam se među mnoštvom, teško je bilo doći do Isusa, ali sam došla i dotaknula se Njegove odjeće i pala na tlo. To sam jako osjetila. Taj osjećaj ne mogu opisati, imala sam reakciju, tresla sam se i plakala sam dugo, nisam mogla doći do zraka, jednostavno je neko zlo izašlo van. Isus me je tog trena oslobodio bolesti. I rekao mi je da sam čista od svoje bolesti i upitao me da li vjerujem. Vjerujem mu u potpunosti. Nakon toga me je Isus podigao sa zemlje, zagrlio me i pokazao svima. Ja ovaj mjesec nakon tog čuda nisam imala nikakvih nenormalnih krvarenja, sve je u potpunosti normalno. Zahvalna sam mu na duhovnim vježbama i da ga mogu hvaliti i slaviti u sve dane života svoga. Hvala i slava Trojedinome Bogu. Ljubim te svim srcem. Bb

Duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana 2024./2025.