Svjedočenja

Na ove duhovne vježbe došla sam bez posebnih očekivanja. Već odavno sam imala poticaj otići, ali ne i dovoljno hrabrosti da odem. Motiv da ipak odem je bio više psihološki: Suočit ću se s nečim meni novim / nepoznatim, izaći iz komfor zone i bar se malo ohrabrit za neke druge teške stvari koje znam da me očekuju u bližoj budućnosti i usput ako ću biti potpuno iskrena razmišljala sam: tišina - mir, Božja riječ - sv. misa i priroda... još ću se i odmoriti od buke u gradu... Znači izgubiti ne mogu. Po preporuci Zajednice Injigo molim devetnicu za traženu nakanu i ja odaberem Duhu Svetom.

Uvjerena sam da sam smirenost s kojom sam došla i kroz cijelu duhovnu obnovu s istom prošla - izmolila u devetnici. (Nikada do sada se nisam sama odvažila otići na nešto ovako, tako da sam i samu sebe ugodno iznenadila.) Sad s odmakom, dok još uvijek prebirem dojmove, znam da je to plod suradnje s Božjom milosti koju sam ja svojim "DA idem" pokrenula / probudila kako god.

Što je Isus učinio u ovim duhovnim vježbama za mene?
Puno. Jako puno. Isus mi je pokazao na područje moga života tj određene obiteljske odnose za koje sam ja smatrala da su koliko toliko pod kontrolom - što mi je bilo prihvatljivo/ podnošljivo. Isus mi je pokazao - rekla bih da mi je dao milost da vidim da to nije tako. U jednom razmatranju sam prvi puta bez opravdavanja drugoga ili sebe mogla vidjet i izreći glasno neke svoje rane koje me još uvijek bole, nisu zacijelile i konstantno utječu na ostala područja moga života. Kroz manje više sva razmatranja dobila sam i odgovor kako dalje, kako to zacijeliti, izlječiti itd.
"Druži se s Marijom."
"Slušaj moju riječ"
"Sve vrijeme koje možeš i gdje god možeš traži Mene, one koji Meni služe, idu za mnom... "
"Ako toga nema - prođi pored njih, makni se. Otiđi!"
I zato mogu reći samo - Isuse hvala ti!

DVŠ 3 dana - Svetište Božjeg Milosrđa - Ovčara kod Đakova 07/24 (Duhovne vježbe u šutnji), Tjedan: 1
12. Srpanj 2024., Svjetlana